You are the bows from which your childrenas living arrows are sent forth.The archer sees the mark upon the path of the infinite,and He bends you with His mightthat His arrows may go swift and far.Let your bending in the archer's hand be for gladness;For even as He loves the arrow that flies,so He loves also the bow that is stable. Već nekoliko meseci mi se ovaj naslov krčka u glavi u pokušaju da smisaono uobličim osećanja, iskustva i nadanja koji me godinama prate u stopu i vuku za rukav kad god se zaboravim.„sMOTHER me" je nesrećna verzija, jer ne postoji sFATHER me, ali će dobro poslužiti kao pokušaj objašnjenja zlatom popločanih raznoraznih puteva, koji ne moraju svi nužno da vode u pakao. Ali, tu su negde.U godinama pre nego li ćemo postati roditelji, ljudi su nas saletali pitanjima o tajmingu, šta li mi to samo čekamo i sl, da bi sasvim „suptilno" prešli
↧