Kada vas 'zarobe' načini na koje interakcija (izmedju učenika i nastavnika, kao i medju samim učenicima) služi ne samo kao kičma čitavog procesa podučavanja, već figurira izvan okvira stubova i potpornih greda, i postaje iskra, početna tačka za stvaranje nečeg većeg i od vas samih, ne mogu a da ne razmišljam o limitima koje sami postavljamo, onako kako nalazimo za shodno da treba, a da prethodno nismo ni pokušali da ih makar preispitamo.Načini za postizanje optimalnog rada u učionici su mi uvek negde na pragu misli, kad god krenem sa istraživanjem i pripremom lekcija. Preturam po memoriji u potrazi za nekim zanimljivim temama koje bi privukle i zadržale pažnju mojih djaka, i, što je još važnije - od mene načinile zanimljiviju osobu nego što to u stvari jesam. I to vam je prvo pravilo u učionici - morate pronaći način da postanete neko drugi. Kad kažem 'neko drugi' mislim na: Morate da nadjete način da se razmontirate a onda da sastavite (i nanovo sastavljate) delove slagalice na sasvim drugač
↧